U OIE projekte ulažemo 5,4 milijarde evra do 2030. godine

Akcionarsko društvo „Elektroprivreda Srbije“ posvećeno je razvoju, modernizaciji i investicijama za povećanje snage i sigurnosti elektroenergetskog sistema Republike Srbije, posebno u oblasti obnovljivih izvora energije. Cilj nedavno započetih reformi je da EPS posluje uspešno i profitabilno, a to je ključno u vreme kada su dekarbonizacija i zelena tranzicija imperativ u globalnoj energetici. EPS je redovni član Udruženja OIE Srbija i jedan je od ključnih faktora za dalji razvoj zelene energije u našoj zemlji.

Dušan Živković, v. d. generalnog direktora EPS AD, ističe da je naša najveća energetska kompanija istorijski vezana za OIE, jer prve hidroelektrane „Pod gradom“ i „Vučje“, stare više od veka, i danas rade u okviru EPS. Hidroelektrana „Pod gradom“ na Đetinji, u Užicu puštena je u rad 1900. godine i bila je prva elektrana u Srbiji koja je radila po Teslinim principima polifaznih struja. Prvi prenos električne energije u Srbiji urađen je od male hidroelektrane  „Vučje“ do Leskovca, dalekovodom dužine 17 kilometara. Elektrana je počela da radi 1903. godine, za potrebe čuvenih tkačnica „srpskog Mančestera“ i osvetljavanje Leskovca.

Koliko elektrana na OIE EPS AD ima u svom portfoliju? Kolika je ukupna snaga elektrana koje za proizvodnju električne energije koriste OIE? Koliki je udeo OIE u EPS-ovom portfoliju?

– Hidroenergija je ponos „Elektroprivrede Srbije“ i sa snagom od 3.026 MW EPS-ove hidroelektrane imaju važnu ulogu u proizvodnom miksu kompanije. U svom sastavu EPS ima 16 hidroelektrana sa 51 hidroagregatom, jednu reverzibilnu hidroelektranu sa dva agregata, jedno pumpno postrojenje sa dve pumpe i 16 malih hidroelektrana, kao i jednu solarnu elektranu instalisane snage 330 kW. Zahvaljujući dobroj hidrologiji i visokoj pouzdanosti svih agregata u 2023. godini oboreni su rekordi u proizvodnji zelenih kilovata. Proizvedeno je za 41,3 odsto više nego 2022. godine, a godišnji plan proizvodnje premašen je za 13 odsto. Hidroelektrane su u prethodnoj godini proizvele visokih 12.665 GWh, odnosno više od 12 milijardi kilovat-sati električne energije, čime je udeo zelene, hidroenergije, u ukupnoj proizvodnji dostigao 36,5 odsto.

Portfelj EPS-a, kada su u pitanju OIE, zasniva se na hidroelektranama, ali razvijamo i razvijaćemo nove projekte. Za sada su u završnoj fazi izgradnja vetroparka Kostolac, snage 66 MW i solarna elektrana Petka snage 10 MW, koje će doprineti povećanju učešća OIE u EPS-ovom proizvodnom portfoliju.

Hidrocentrale najviše doprinose proizvodnji električne energije iz OIE. U kakvom su nam stanju hidroelektrane, imajući u vidu da su neke stare i više od pola veka? Šta EPS čini da ih modernizuje i produži im radni vek?

– EPS predano radi na unapređenju rada hidroelektrana, produženju radnog veka i povećanju efikasnosti. Bez obzira da li je vreme energetske krize ili ne, svaki megavat-sat proizveden iz vode je višestruko koristan. EPS je planski pristupio revitalizaciji HE i završena je revitalizacija HE „Bajina Bašta“, HE „Zvornik, HE „Đerdap 1“, а u postupku je revitalizacija reverzibilne HE „Bajina Bašta“, koja bi trebalo da bude urađena u naredne dve godine.

U pripremi su i revitalizacije „Vlasinskih HE“, HE „Bistrica“, HE „Potpeć“ sa dogradnjom četvrtog agregata kao i HE „Đerdap 2“. Za sve projekte je urađena projektna dokumentacija, za Vlasinske HE i HE „Bistrica“ odobrena su i bespovratna sredstva  preko Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF) od 16 miliona evra i 7,5 miliona evra. Ovakvu vrstu pomoći očekujemo i za projekte revitalizacije HE „Potpeć“ i HE „Đerdap 2“, ukupno oko 60 miliona evra za oba projekta. „Vlasinske HE“ su najbliže početku revitalizacije, jer je odobren i kredit Evropske banke za obnovu i razvoj, objava tendera očekuje se uskoro, a dužina trajanja radova procenjena je na četiri godine. I za ostale hidroelektrane se tokom ove godine očekuje objavljivanje tendera, odnosno nakon utvrđivanja načina finansiranja.

RHE „Bistrica“ je u razvoju i najavljuje se izgradnja. Šta taj projekat znači za EPS, a šta za obnovljive izvore energije? Kada možemo očekivati izgradnju i Bistricu u operativnom radu?

– Reverzibilna hidroelektrana „Bistrica“ jedan je od strateških projekata EPS-a, a posebno je važna jer se očekuje sve veće učešće promenjivih obnovljivih izvora energije. Tada „uskaču“ hidroelektrane ovog tipa i „pokrivaju“ oscilacije u radu OIE. EPS prepoznaje reverzibilne hidroelektrane kao najpogodnije, a projekat reverzibilne HE „Bistrica“ kao odličnu opciju imajući u vidu nivo razvoja dokumentacije, kao i karakteristike samog projekta. Značaj RHE „Bistrica“ ogleda se u kapacitetu za skladištenje energije, koje omogućava balansiranje sistema, proizvodeći električnu energiju onda kada je ona najpotrebnija. Zbog toga za Srbiju ne postoji veći energetski interes od ove RHE. Svojim energetskim karakteristikama i položajem u slivu Uvca, može pored sopstvene akumulacije koristiti i dodatni vodni potencijal iz uzvodnih akumulacija i tako poboljšati način korišćenja svih HE na Uvcu i Limu. Proizvodni portfelj EPS-a biće bolje optimizovan, čime je projekat reverzibilne HE „Bistrica“ superioran u odnosu na druge slične projekte. Značaj tog projekta ne ogleda se samo u povećanju performansi EPS-ovog proizvodnog portfolija, nego i u prevazilaženju izazova kada su u pitanju regulacija i balansiranje elektroenergetskih sistema sa visokim učešćem varijabilnih OIE, kao što su vetar i solar, a čije se učešće permanentno povećava. Prema trenutnim procenama, do 2030. godine, moglo bi se očekivati nekoliko hiljada novih MW, kao i povećanje učešće OIE u ukupnoj proizvodnji električne energije u Srbiji na oko 45 odsto. Izgradnja RHE „Bistrica“ omogućiće dodatni prihvat od oko 1.500 MW iz energije vetra i sunca.

Projektna dokumentacija je u završnoj fazi izrade. S obzirom da je Zaključkom Vlade Republike Srbije od 24. avgusta 2022. godine, projekat izgradnje RHE „Bistrica“ projekat od javnog i opšteg interesa, odnosno od posebnog ili nacionalnog značaja, očekuje se da se ubrzo nakon usvajanja projektne dokumentacije, donese odluka o izgradnji. U skladu sa trenutnim sagledavanjima, RHE „Bistrica“ mogla bi da bude u operativnom radu od 2032. godine.

A kakvi su planovi i dinamika za „Đerdap 3“?

– Završetkom izgradnje RHE „Bistrica“, uzimajući u obzir postojeću RHE „Bajina Bašta“ i akumulacione hidroelektrane, fleksibilnost elektroenergetskog sistema Srbije biće adekvatna kada je u pitanju regulacija varijabilnih OIE, kako postojećih, tako i onih koji su u planu za izgradnju. Postoje mnogi faktori koji određuju potrebu za reverzibilnim hidroelektranama, ali u slučaju da se nastavi snažna dinamika izgradnje varijabilnih OIE, u periodu nakon 2040. godine, mogla bi se javiti potreba za dodatnom reverzibilnom hidroelektranom. Raspoloživa dokumentacija za ovaj projekat urađena je kada su elektroenergetski sistemi bili zatvoreni i funkcionisali su na sasvim različitim principima u odnosu na sadašnje. Pri novim analizama opravdanosti izgradnje RHE „Đerdap 3“, potrebno je, ne samo sagledati potrebe sistema Srbije, nego je razmatrati u širem, regionalnom i evropskom kontekstu s obzirom na najavljena spajanja tržišta električne energije. Investiciono-tehnička dokumentacija za RHE „Đerdap 3“ urađena je tokom 1970-tih i 1980-tih godina, a nakon toga je 2010. godine urađena analiza opravdanosti izgradnje. U ovom trenutku u toku je izrada Prethodne studije opravdanosti za izgradnju RHE „Đerdap 3“ i zavisno od rezultata studije biće određen dalji tok aktivnosti na razvoju projekta.

Do 2030. godine OIE bi mogli da čine 45% ukupne proizvodnje električne energije u Srbiji

U izgradnji je VE Kostolac. Kada možemo očekivati tu elektranu u operativnom radu?

– Vetropark „Kostolac“ je pilot projekat „Elektroprivrede Srbije“ u oblasti proizvodnje električne energije iz snage vetra. Prostiraće se na lokacijama Drmno, Petka, Ćirikovac i Klenovnik, na mestu iscrplјenih površinskih kopova i odlagališta termoelektrane i kopova „Kostolac“. Projekat se sastoji od 20 vetroturbina, snage po 3,3 megavata. U skladu sa potpisanim ugovorima za isporuku i ugradnju opreme i za izvođenje radova, rok za završetak radova na izgradnji VE „Kostolac“ je septembar 2024. godine. Očekuje se da će VE „Kostolac“ biti priklјučen na mrežu u prvom kvartalu 2025. godine.

Najavljene su i investicije u solar. Osim solarne elektrane „Petka“, koji su solarni projekti realni i ostvarivi u bližoj budućnosti?

– Jedna od prednosti EPS-a u razvoju ovih projekata je ta što poseduje u vlasništvu velike površine zemljišta, pogodnog za izgradnju solarnih elektrana. Pored odlagališta pepela i šljake iz termoelektrana, tu su rekultivisane i površine na kojima je urađena remedijacija zatvorenih površinskih kopova, kao i raspoložive površine najstarijih termo objekata koji su predviđeni za povlačenje iz operativnog rada. S obzirom na potrebno vreme za izradu dokumentacije, pribavljanje neophodnih dozvola i izgradnju, prema trenutnim planovima u narednih pet do šest godina, u EPS-ovom portfoliju, pored solarne elektrane „Petka“ moglo bi se računati na još oko 1.600 MW. Značajan udeo u ovim kapacitetima zauzima projekat izgradnje 1.000 MW sa strateškim partnerom na poziv Vlade RS, koji uključuje i instalaciju 200 MW baterija za balansiranje. Od ostalih raspoloživih lokacija trenutno se razmatraju i aktuelne su solarne elektrane na lokacijama TE „Kolubara A“, TE „Morava“, lokacija TE „Kolubara B“, spolјašnje odlagalište PK „Tamnava Istok“, unutrašnje odlagalište PK „Tamnava Zapad“, deponija TENT B – kaseta 3, Klenovnik i Srednje kostolačko ostrvo.

Kakvi su planovi i vrednost svih EPS-ovih zelenih investicija do 2030. godine?

– Pored investicija u oblasti zaštite životne sredine, do 2030. godine, u fokusu razvojnih planova EPS-a biće projekti za proizvodnju električne energije iz OIE. Zaključno sa 2030. godinom za ulaganje u nove OIE (vetar i solar) predviđeno je oko 3,5 milijarde evra, što je oko 37 odsto ukupnih investicija EPS-a. Uključujući i ulaganja u nove hidroelektrane, takođe obnovljive izvore energije, ukupna ulaganja su oko 5,4 milijarde evra što je više od polovine planiranih investicija.  

Osim što proizvodi, EPS i otkupljuje zelenu energiju. Koliko imate ugovora potpisanih za otkup električne energije proizvedene iz OIE (odnosi se na stare povlašćene proizvođače električne energije, kao i na sve ostale, uključujući pobednike aukcija)?

– EPS ima potpisane ugovore sa povlašćenim proizvođačima električne energije u sistemu feed-in tarife sa ukupnom godišnjom proizvodnjom od oko 2 TWh i ukupnom snagom od oko 570 MW. To su 1 TWh elektrane na vetar, ukupne snage 398 MW (373 MW na prenosu i 25 MW na  distributivnom sistemu), 0,3 TWh male HE, ukupne snage oko 65 MW, 0,8 TWh ostale elektrane (bio gas, biomasa, kogeneracija, otpad) ukupne snage oko 100 MW i 0,01 TWh solarne elektrane, ukupne snage 9 MW. Postoje i  ugovori sa povlašćenim proizvođačima električne energije u sistemu feed-in premije. To su ugovori u probnom i trajnom radu sa VE „Vetrozelena“ sa godišnjom proizvodnjom od 0,7 TWh i snagom od 291 MW. EPS intenzivno pregovara sa još tri velike VE koje su dobile pravo na tržišnu premiju, ukupne snage oko 400 MW i procenjene godišnje proizvodnje oko 1 TWh, kao i sa solarnim elektranama koje su stekle pravo na FiT ukupne snage 30 MW i procenjene godišnje proizvodnje 0,04 TWh. Takođe, imamo sklopljene ugovore za otkup u probnom radu sa VE ukupne snage oko 360 MW i procenjene godišnje proizvodnje oko 0,9 TWh. Ovim proizvođačima EPS će nuditi i ugovore o otkupu u trajnom radu. Od ovih proizvođača, VE Krivača je u probnom radu od kraja novembra 2023, dok se ostale VE očekuju u pogonu od druge polovine 2024. do prve polovine 2026. godine.

Svetska energetska kriza uticala je na mnoge države da menjaju energetsku politiku, ali dok jedne povećavaju udeo OIE u ukupnom bilansu, druge ne odustaju od uglja. Na koji način je energetska kriza uticala na planove, strategiju i ciljeve EPS-a?

– Svetska energetska kriza ubrzala je već započete promene u energetskim politikama evropskih i zemalja u regionu, koje podrazumevaju postepeni prelazak sa fosilnih na obnovljive izvore energije. Međutim, dinamika tranzicije je najvećim delom uslovljena samom strukturom elektroenergetskog sistema, jer svaki ponaosob karakterišu određene specifičnosti. Tako elektroenergetski sistemi koji u svom proizvodnom portfoliju imaju nuklearne elektrane koje obezbeđuju baznu energiju za svoje potrošače, mogu brže integrisati obnovljive izvore i napuštati fosilna goriva uz mnogo manje rizika kada je u pitanju sigurnost snabdevanja. Energetska tranzicija EPS-a mora biti realan i održiv proces, odnosno proces koji će sa jedne strane doprineti dostizanju ciljeva Republike Srbije a sa druge strane neće ugroziti sigurnost snabdevanja i stabilnost elektroenergetskog sektora Srbije. Povećanje udela obnovljivih izvora energije, smanjenje emisija ugljendioksida, kao i povećanje energetske efikasnosti su ciljevi koji su definisani u strateškim dokumentima Republike Srbije. Krovni strateški dokumenti – Strategija energetike, Integrisani nacionalni energetsko klimatski plan, Strategija niskougljeničnog razvoja su u projekcijama uvažile dostizanje ovih ciljeva kako na nivou ukupne energetike, tako i u domenu elektroenergetike. Svoje dugoročne planove i strategiju razvoja EPS će formirati u skladu sa državnom politikom i zadatim ciljevima u strateškim dokumentima.      

U planu Zeleni put EPS-a navedeno je da EPS namerava da od 2025. do 2035. godine u svojim termoelektranama ugasi deset blokova, ukupne snage 1.094 MW. Da li će do kraja ove godine biti ugašene TE Morava i TE Kolubara A, kako je ranije najavljeno?

– Svetska energetska kriza izazvana sukobom u Ukrajini primorala je mnoge države i njihove energetske sisteme da planove i strateške okvire usvojene pre krize menjaju u cilju prilagođavanja postojećim uslovima. Prioritet svih prioriteta postala je sigurnost snabdevanja građana i privrede. Upravo zbog toga i neke zemlje članice Evropske unije bile su prinuđene da ponovo aktiviraju proizvodne kapacitete iz uglja. Termoelektrane „Morava“ i „Kolubara A“ su od ranije, prema Direktivi o velikim ložištima i mehanizmima u okviru te direktive, koje su koristile sve zemlje EU, bile predviđene da rade zaključno sa 2023. godinom. One su i dalje planirane za operativan rad, ali samo u slučaju kada to zahtevaju sigurnost snabdevanja i stabilnost elektroenergetskog sistema. Važno je istaći da su ta postrojenja prva na listi koja će, čim se steknu uslovi, biti povučena sa mreže.