Srda.rs – Intervju sa Danijelom Isailović, menadžerkom Udruženja OIE Srbija

Prošle godine usvojen je prvi zakon posvećen zelenoj energiji u Srbiji. Najavljen je cilj države da do 2040. bude 40% energije iz obnovljivih izvora. Investitori su se okupili u Udruženje Obnovljivi izvori energije. S obzirom na veliko zagađenje u zemlji, očekivanja od zelene energije su velika.

Šta još treba uraditi da se zaokruži zakonodavni okvir, zašto aukcije nisu održane u januaru prema najavi, koliko su značajne investicije u OIE… O ovim i drugim aktuelnim pitanjima za srpsko tržište energetike u intervjuu za portal SRDA govori menadžerka Udruženja Obnovljivi izvori energije Srbije Danijela Isailović.

SRDA: Udruženje  je osnovano u martu 2021. sa ciljem da doprinese unapređenju poslovnog ambijenta u oblasti OIE, tranziciji sa fosilnih na OIE, podizanju svesti u ovoj oblasti. Kakvo je Vaše iskustvo u proteklih nepunih godinu dana, koliko ste optimistični da Srbija može sistemski, održivo i u što kraćem vremenskom roku da pređe na obnovljive izvore?

– Udruženje OIE Srbija je za prvih godinu dana svog postojanja postiglo fantastične uspehe i prepoznatljivost. Osnovani smo uz podršku EBRD, a naši osnivači su kompanije koje su izgradile najveće vetroparkove u Srbiji i solarne elektrane, kao i elektrana na biogas, proizvođači peleta, elektro kompanije, advokati i konsultanti. Što se tiče prelaska na obnovljive izvore energije, mi smo svesni da je energetska tranzicija dug i zahtevan proces, tako da ne očekujemo da se dogodi odjednom. Na to niko nije spreman i takva očekivanja su nerealna. Ali očekujemo da se taj proces događa predvidivom dinamikom i da imamo nove investicije i nove OIE elektrane izgrađene uskoro.

SRDA: Prošle godine u aprilu je donet Zakon o korišćenju obnovljvih izvora energije, potom su usvojene i 4 Uredbe koje bliže određuju segmente Zakona. Kako ocenjujete novi zakonodavni okvir? Šta još treba uraditi da bi se zaokružila zakonska celina?

– Zakon o korišćenju obnovljivih izvora energije je prvi zakon u Srbiji posvećen zelenoj energiji. Njegovo usvajanje je odlična poruka. Osim pravnog, ima i simbolički značaj. To je poruka kuda država ide. U tom Zakonu jasno piše da su OIE u javnom, nacionalnom interesu. Što se tiče podzakonskih akata, po tom Zakonu, trebalo bi ih usvojiti najkasnije šest meseci od usvajanja zakona, što se nije dogodilo. Svesni smo da je rok bio preambiciozno kratak i kašnjenje je očekivano. Usvojene su važne uredbe koje uvode aukcijski premijski model, sa dvostranom premijom koja po našem mišljenju nije dobra, i propisuju kvotu od 400 MW za prve aukcije za vetar.

Međutim, Uredba o balansnoj odgovornosti još nije usaglašena i usvojena, a balansiranje je ključno pitanje za buduće investicije. Ta tema je izazvala sporenje među ključnim energetskim akterima iz države i praktično napravila zastoj. Očekujemo da državni organi taj problem prevaziđu dijalogom.

SRDA: Vlada Srbije donela je 25. novembra 2021. godine Uredbu o tržišnoj premiji i fid-in tarifama po modelu dvostrane plivajuće premije. Maksimalna otkupna cena za električnu energiju proizvedenu u vetroelektranama odobrene snage veće od 3 MW je 5,57 evrocenti/kWh. Investitori su po objavi ove cene ukazali da je to niska cena. Kako sada sagledavate ovu situaciju? Da li očekujete određene promene?

– To je maksimalna otkupna cena koju je odredila Agencija za energetiku. Dali smo naše mišljenje i uveravanje da je cena niska, i da nije realna. Mislimo da nije bilo loše namere, već da nisu adekvatni parametri korišćeni. To smo i ukazali državnim institucijama. Ideja aukcija je da se kroz nadmetanje dobije minimalna cena, a ovako niskom maksimalnom cenom ona je već određena kao minimalna.

Takođe, maksimalna otkupna cena je određena pre nego što je rešeno pitanje balansiranja, odnosno pre nego što smo dobili čitavu sliku o budućim aukcijama i funkcionisanju tržišta. Verujem da je i to dobar argument da se odluka preispita, kao i odluka o uvođenju dvostane premije. A da ne govorimo o činjenici da cena opreme za vetroelektrane konstantno raste pre svega zbog rasta cene čelika i drugih komponenti.

SRDA: Da li će članovi Udruženja učestvovati na aukcijama? Da li ova situacija potencijalno može da stopira investicije?

– Odluka o ceni nije bila ohrabrujuća. Nije u pitanju nedostatak želje već nedostatak matematike i biznis logike. Nema računice. Međutim, pojavili su se i drugi problemi u vidu neslaganja najvažnijih državnih organa oko pitanja balansiranja, regulativa koja se tiče aukcija nije zaokružena, tako da je pitanje da li će aukcije koje su najavljivane za decembar i januar uopšte biti održane u prvoj polovini ove godine.

SRDA: Prve aukcije iz Ministarstva energetike su najavljene za kraj januara. Imate li najavu kada bi to moglo da se desi?

– Ne, jer nema konsenzusa oko regulative. Inače, aukcije su kompleksan proces koji podrazumeva određeni period između raspisivanja i održavanja, kako bi se podnela dokumentacija i obavio taj kompeticijski deo posla. Izbori su najavljeni, Vlada će uskoro biti u tehničkom mandatu, čitava država će biti u predizbornom ambijentu, tako da nisam sigurna da je to pogodna atmosfera za prvi aukcijski proces, čak i da se nađe način da se dogodi.

SRDA: Kada se za ostale OIE očekuju kvote za tržišne premije, određivanje cena i aukcije?

Nema najava. Pretpostavljam da je činjenica da su veliki solarni projekti o kojima se dosta govori tek u fazi pribavljanja planske dokumentacije. Koliko je meni poznato nijedan projekat velike solarne elektrane ne zadovoljava kriterijume učešća na aukcijama, te se stoga verovatno i ne određuje kvota.

SRDA: Kakva je situacija sa elektranama na koje se odnose fid-in tarfife koje u stvari imaju zagarantovani otkup po utvrđenoj ceni?

– Te elektrane rade i daju doprinos elektroenergetskom sistemu. Radi se o 8 vetroparkova ukupne snage 398 MW, zatim 11 MW malih solarnih elektrana, 32 MW iz elektrana na biogas i 2,7 MW elektrana na biomasu. Takođe, i male hidroelektrane koje su izgrađene imaju svoj doprinos i fid-in tarifu.

Kada je reč o velikim projektima iz energije vetra, njih su finansirale međunarodne finansijske institucije poput EBRD i IFC, a radi se o osnivačima OIE Srbija (VE Čibuk 1Kovačica i Alibunar) elektrane rade, ispunjavaju svoje obaveze prema kreditorima, prema državi i prema lokalnoj zajednici. Samo te kompanije su uložile više od 600 mil EUR u Srbiju. Plaćaju porez na imovinu i druge dažbine.

Recimo, vetropark Kovačica od 104,5 MW plaća porez lokalnoj samoupravi pola miliona evra godišnje. VE Alibunar nekoliko stotina hiljada evra. Sva tri projekta imaju potpisane ugovore sa opštinama na osnovu kojih dva posto profita ide lokalnoj zajednici. Radi se o izuzetno društveno odgovornim kompanijama koje osim što proizvode čistu energiju koja ne emituje štetne gasove, doprinose razvoju energetskog i ekonomskog sistema države.

Potrebno je pričati o benefitima zelene energije, pre svega u pogledu zaštite životne sredine i zdravlja ljudi, OIE su prepoznati na planetarnom nivou kao efikasan mehanizam borbe protiv klimatskih promena. Ceo svet se okreće ka zelenoj energiji, uključujući i Kinu koja sada najviše investira u zelenu energiju. Sigurna sam da i u Srbiji taj proces neće biti zaustavljen, već da će ići pravednim i predvidim tokom.

SRDA: Iz Ministarstva energetike se često čuje da je cilj najmanje 40% proizvedene energije iz obnovljivih izvora do 2040. godine. Da li je prema Vašem mišljenju ovo izvodljivo i šta bi trebalo da se uradi da bi se došlo do ovog rezultata?

– S obzirom na to da smo po statistici Eurostata, 2020. godine imali 26,3 odsto OIE, a Energetska zajednica nam je postavila cilj od 27 odsto, onda cilj od 40 posto zelene energije za 2040. godinu deluje ostvarivo. Naravno, potrebno je da budemo svesni da su za udeo od 26,3 odsto najviše zaslužne stare hidrocentrale poput Đerdapa, dok moderna postrojenja poput vetroparkova i solarnih elektrana čine mali udeo. Svakako, biće potrebno mnogo solarnih elektrana i vetroparkova da se ovaj cilj dostigne.

Naravno, pre 2040. godine, dolazi 2030. godina. Biće zanimljivo da čujemo šta država vidi kao cilj za tu godinu, pa ćemo onda znati i šta je realno da se od projekata realizuje. Prema podacima “Elektromreže Srbije”, podneti su zahtevi za čak 11.000 MW novih elektrana na vetar i sunce. Kada bi se svi ti projekti izgradili, svaki procenat bi bio dostižan.

Taj broj nije realan, odnosno nisu realni investitori i projekti. Postoje desetine “projekata” koje prave gužvu na tržištu, a za koje iole upućeni znaju da se nikada neće realizovati, jer se ne radi o ozbiljnim poduhvatima i solidnim investitorima. Enorman broj zahteva doveo je do haosa na tržištu i do zabrinutosti za stabilnost sistema. Mislim da će država morati da napravi neku selekciju i uvede određena ograničenja. Na taj način možemo dobiti realnu procenu broja elektrana koje narednih godina mogu biti izgrađene.

SRDA: Geotermalna energija je značajan izvor koji je u Srbiji ostao neiskorišćen. Kako vidite potencijale OIE u Srbiji? Koji obnovljivi izvori imaju veliki potencijal?

– Srbija je zemlja hidropotencijala. EPS trećinu energije dobija iz velikih hidroelektrana. Svakako, najviše treba očekivati od vetra i sunca. Biomasa je dala značajan doprinos u kalkulaciji udela OIE u našem energetskom miksu. Elektrane na biogas su vrlo popularne, a verujem da dolazi vreme i da se geotermalna energija više koristi.

*Link do originalnog teksta možete naći ovde.